Baumgartenstraße 82, 1140 Beč · pon.–čet. 08:30–17:30 · pet. 08:30–14:00office@teamanwaelte.at
Početna › Porodično pravo i razvod braka › Roditeljsko staranje i pravo na kontakt
Porodično pravo i razvod braka

Roditeljsko staranje i pravo na kontakt u Beču

Posljednje ažuriranje: 10. 2026.

Kada roditelji krenu odvojenim putevima, dijete ostaje u središtu. Šta znače zajedničko roditeljsko staranje, samostalno roditeljsko staranje jednog roditelja i pravo na kontakt – mirno objašnjeno, s dobrobiti djeteta kao mjerilom.

Ukratko

Roditeljsko staranje obuhvata njegu, odgoj, upravljanje imovinom i zakonsko zastupanje djeteta. U Austriji je zajedničko roditeljsko staranje oba roditelja pravilo i nastavlja se i nakon razdvajanja. Pravo na kontakt prema austrijskom Općem građanskom zakoniku (§ 187 ABGB) prije svega je pravo djeteta na kontakt s oba roditelja. Mjerilo svake odluke je dobrobit djeteta (§ 138 ABGB).

Kada roditelji krenu odvojenim putevima, dijete ostaje u središtu

Razdvajanje mijenja mnogo toga – ali jedno ne mijenja: dijete i dalje ima pravo na oba roditelja. Upravo u prvo vrijeme nakon razdvajanja pitanja o roditeljskom staranju i kontaktu često su povezana s brigom, povrijeđenošću i nesigurnošću. To je razumljivo. Zato je još važnije da se ta pitanja riješe mirno i objektivno, a ne da postanu poprište sukoba između roditelja.

Na ovoj stranici razumljivo objašnjavamo šta u Austriji znače roditeljsko staranje i pravo na kontakt, zašto je zajedničko roditeljsko staranje zakonsko pravilo, kako se pravo na kontakt može urediti i šta važi u slučaju spora. U središtu je uvijek jedno jedino mjerilo: dobrobit djeteta.

Roditeljsko staranje – o čemu se radi?

Roditeljsko staranje obuhvata više od pitanja kod koga dijete živi. U roditeljsko staranje spadaju njega i odgoj, upravljanje imovinom te zakonsko zastupanje djeteta – na primjer pred organima uprave, u školskim pitanjima ili kod zdravstvene zaštite. Ko ima roditeljsko staranje, učestvuje u donošenju važnih odluka u životu djeteta.

Mjerilo svake odluke o roditeljskom staranju je dobrobit djeteta (§ 138 ABGB). Zakon za to navodi niz kriterija: pouzdanu brigu i podršku u razvoju, osjećaj sigurnosti, stabilne veze, zaštitu od ugrožavanja i – kako dijete raste – uvažavanje njegove volje. Ne odlučuju želje ili zahtjevi roditelja, nego ono što je za dijete najbolje.

Zajedničko roditeljsko staranje kao pravilo, samostalno roditeljsko staranje samo kao krajnja mjera

U Austriji je zajedničko roditeljsko staranje oba roditelja zakonsko pravilo. Ono se u načelu nastavlja i nakon razvoda braka ili razdvajanja – veza između roditelja prestaje, ali njihova zajednička odgovornost za dijete ostaje. Kada roditelji i dalje imaju zajedničko roditeljsko staranje, treba odrediti u čijem se domaćinstvu pretežno brine o djetetu. Taj roditelj vodi svakodnevicu, a važne odluke donose oboje zajedno.

Samostalno roditeljsko staranje jednog roditelja dolazi u obzir samo kao krajnja mjera – kada zajedničko roditeljsko staranje nije u skladu s dobrobiti djeteta. To može biti slučaj, na primjer, kada je sporazumijevanje između roditelja trajno nemoguće ili kada jedan roditelj ugrožava dijete. Samostalno roditeljsko staranje dakle nije nagrada u sukobu roditelja ni sredstvo pritiska, nego izuzetak za slučaj da zajednički model šteti djetetu.

Pravo na kontakt – osnovno pravo djeteta

Pravo na kontakt (§ 187 ABGB) prije svega je pravo djeteta na lični kontakt s oba roditelja – a ne samo pravo roditelja koji ne živi u istom domaćinstvu. Ta perspektiva je presudna: ne radi se o tome šta roditelji „dobijaju“ jedno od drugog, nego o tome da dijete može održavati odnos s oba roditelja.

Kako će kontakt konkretno izgledati – vikendi, školski raspust, praznici, kontakt u svakodnevnom životu – roditelji u najboljem slučaju mogu urediti sporazumno. Ako to ne uspije, pravo na kontakt može urediti sud. Pod određenim uvjetima pravo na kontakt mogu imati i osobe bliske djetetu izvan uže porodice, na primjer djed i baka, ako to služi dobrobiti djeteta.

Naizmjenično stanovanje kod oba roditelja

Kod modela naizmjeničnog stanovanja kod oba roditelja dijete provodi približno podjednako vremena kod oba roditelja i stvarno ima dva ravnopravna središta života. Ovaj model može biti u skladu s dobrobiti djeteta, ali pretpostavlja više stvari: čvrstu osnovu za razgovor između roditelja, blizinu dva stana, organizaciju svakodnevice prilagođenu djetetu i uzrast u kojem dijete može podnijeti stalno prelaženje iz jednog doma u drugi.

Naizmjenično stanovanje ne podrazumijeva se samo po sebi i nije pogodno za svaku porodicu. Kada je sukob između roditelja jak, stalno prelaženje iz jednog doma u drugi može dodatno opteretiti dijete. Ima li model smisla u konkretnom slučaju, zavisi od stvarnih životnih okolnosti – i, kao sve u ovoj oblasti, mjeri se dobrobiti djeteta.

Šta učiniti u slučaju spora ili ugrožavanja dobrobiti djeteta?

Ne može se svaki sukob riješiti za kuhinjskim stolom. Kada se roditelji ne mogu dogovoriti o roditeljskom staranju ili kontaktu, postupak često najprije predviđa mogućnosti mirnog rješavanja i savjetovanja, na primjer medijaciju (posredovanje uz pomoć neutralne stručne osobe) ili savjetovanje o odgoju djece. Cilj je pronaći rješenje koje dijete što više drži izvan sukoba. Tek ako to ne uspije, odlučuje sud.

Ako je dijete u opasnosti, djelujte odmah – ne čekajte: Kada je dobrobit djeteta akutno ugrožena – na primjer nasiljem, zanemarivanjem ili zlostavljanjem – potrebno je brzo djelovati. Sud može odrediti privremene mjere, ograničiti pravo na kontakt ili iznova urediti roditeljsko staranje. U takvim slučajevima ne ustručavajte se na vrijeme potražiti pomoć advokata i uključiti nadležnu službu za djecu i mlade.

Tok vanparničnog postupka, troškovi i trajanje – iskrena procjena

Sporovi o roditeljskom staranju i pravu na kontakt vode se u vanparničnom postupku – sudskom postupku koji se pokreće zahtjevom, a ne tužbom – pred nadležnim sudom (sudom prve instance za određeno područje) u porodičnim predmetima. Postupak obično počinje zahtjevom i pokušajem da se postigne sporazum. Sud može uključiti stručnu službu pri sudu koja pomaže u pitanjima djece, pribaviti mišljenja i saslušati dijete na način primjeren njegovom uzrastu. Cilj postupka je rješenje koje odgovara dobrobiti djeteta – a ne „pobjeda“ jednog roditelja.

O troškovima i trajanju treba govoriti iskreno: ozbiljna paušalna procjena nije moguća. Sporazumno uređenje u pravilu je znatno brže i jeftinije od spornog postupka, koji – na primjer kada su potrebna vještačenja ili kada su činjenice sporne – može trajati mnogo mjeseci. Pored advokatskog honorara mogu nastati sudske takse i troškovi za sudske vještake.

Kako Vam pomaže kancelarija Teamanwälte

Vodimo Vas mirno i tako da se sukob ne zaoštrava – s jasnim ciljem da pronađemo rješenje koje Vaše dijete što više drži izvan sukoba. Razumljivo Vam objašnjavamo šta znače zajedničko roditeljsko staranje, samostalno roditeljsko staranje i pravo na kontakt, provjeravamo koji model odgovara Vašoj situaciji i – kada je potrebno – zastupamo Vas i pred sudom. Ne obećavamo određeni ishod. Obećavamo, međutim, da dobrobit djeteta za nas nije samo fraza, nego mjerilo prema kojem usmjeravamo svaku preporuku.

Kontakt: Teamanwälte, Mag. Johannes Bügler · Baumgartenstraße 82, 1140 Beč · Tel. +43 1 419 13 18 · office@teamanwaelte.at. Dogovorite prvi razgovor u kojem ćemo u miru razmotriti Vašu situaciju.

Ova stranica dio je našeg područja „Porodično pravo i razvod braka“. Srodne teme: Izračun izdržavanja (alimentacije) i sporazumni razvod braka.

Napomena: Ova stranica služi za opće informiranje i ne predstavlja pravni savjet u konkretnom slučaju. Informacije o roditeljskom staranju, pravu na kontakt, toku postupka, troškovima i trajanju opće su okvirne vrijednosti i u konkretnom slučaju mogu biti drugačije. Određeni ishod postupka ne može se garantirati. Za obavezujuću procjenu Vaše situacije – posebno ako postoje znakovi da je dobrobit djeteta ugrožena – molimo Vas da dogovorite lično savjetovanje.

Kontakt

Razgovarajmo o Vašem slučaju

Opišite nam svoj slučaj – bez obaveze i povjerljivo. S Vama razgovaramo ravnopravno. Javit ćemo Vam se u kratkom roku s prvom procjenom.

Telefon
+43 1 419 13 18pon.–čet. 08:30–17:30 · pet. 08:30–14:00
E-mail
office@teamanwaelte.atOdgovor obično u roku od jednog radnog dana
Kancelarija
Teamanwälte · Mag. Johannes BüglerBaumgartenstraße 82, 1140 Beč
Savjetovanje
Njemački · engleski · slovački · poljski · bosanski · hrvatski · srpskiLično savjetovanje na sedam jezika

Zatražite prvi razgovor

Svi podaci ostaju povjerljivi. Polja označena zvjezdicom (*) obavezna su.

Imate li osiguranje pravne zaštite? *
Česta pitanja

Kratki odgovori

Roditeljsko staranje obuhvata njegu i odgoj djeteta, upravljanje njegovom imovinom i zakonsko zastupanje – na primjer pred organima uprave, u školi ili kod ljekara. Ko ima roditeljsko staranje, učestvuje u donošenju važnih odluka za dijete. Prema § 138 ABGB, mjerilo svake odluke o roditeljskom staranju je dobrobit djeteta.
Zajedničko roditeljsko staranje oba roditelja zakonsko je pravilo i u načelu se nastavlja i nakon razvoda braka ili razdvajanja. Određuje se u čijem se domaćinstvu pretežno brine o djetetu. Samostalno roditeljsko staranje dolazi u obzir samo kao krajnja mjera, kada zajedničko roditeljsko staranje nije u skladu s dobrobiti djeteta.
Pravo na kontakt (§ 187 ABGB) prije svega je pravo djeteta na lični kontakt s oba roditelja. Dakle, ne radi se o tome šta jedan roditelj može zahtijevati, nego o tome da dijete može održavati odnos s oba roditelja. To određuje cjelokupnu pravnu ocjenu.
Kod naizmjeničnog stanovanja dijete provodi približno podjednako vremena kod oba roditelja i ima dva ravnopravna središta života. Model može biti u skladu s dobrobiti djeteta, ali pretpostavlja dobru osnovu za razgovor između roditelja, blizinu stanova i organizaciju prilagođenu djetetu. Ne podrazumijeva se samo po sebi i nije pogodan za svaku porodicu.
Da, ako to zahtijeva dobrobit djeteta. Kada je dijete ugroženo – na primjer nasiljem, zanemarivanjem ili zlostavljanjem – sud može ograničiti pravo na kontakt, vezati ga za određene uvjete ili ga u krajnjem slučaju obustaviti. Mjerilo uvijek ostaju zaštita i dobrobit djeteta, a ne sukob između roditelja.
Pod određenim uvjetima pravo na kontakt mogu imati i osobe bliske djetetu, poput djeda i bake, ako kontakt služi dobrobiti djeteta i ako ne narušava porodični život roditelja u neprihvatljivoj mjeri. Postoji li takvo pravo na kontakt i u kojem obimu, zavisi od konkretnog slučaja.
O takvim predmetima odlučuje se u vanparničnom postupku pred nadležnim sudom. Najprije se nastoji postići sporazum, na primjer putem medijacije ili savjetovanja; sud može uključiti stručnu službu suda i saslušati dijete na način primjeren njegovom uzrastu. Tek ako se dogovor ne postigne, odlučuje sud – uvijek prema mjerilu dobrobiti djeteta.