Zahtjevi za naknadu štete protiv ljekara ili bolnice zastarijevaju za tri godine od saznanja za štetu i štetnika (§ 1489 ABGB, austrijski Opći građanski zakonik), a apsolutno najkasnije 30 godina nakon pogrešnog liječenja. Kratki rok počinje teći tek kada je poznata i uzročna veza s greškom u liječenju – često tek nakon vještačenja, a ne već pri prvoj sumnji. Zahtjevi zbog kasnih posljedica mogu se zaštititi tužbom za utvrđenje (§ 228 ZPO – austrijski zakon koji uređuje parnični postupak), kojom sud utvrđuje da ljekar odnosno bolnica odgovara i za buduću štetu. Kada rok uskoro ističe, pomažu tužba ili vremenski ograničeno odricanje od prigovora zastarjelosti.
Ko sumnja na grešku u liječenju, najprije razmišlja o tome je li greška zaista postojala. Jednako je važan, ali se lakše previdi, faktor vremena: zahtjevi za naknadu štete protiv ljekara ili bolnice zastarijevaju. Ko predugo čeka, može izgubiti zahtjev koji bi inače bio opravdan – bez obzira na to koliko je greška bila očigledna. Ova stranica mirno i bez stručnog žargona objašnjava koji rokovi važe u Austriji, od kada teku, kako se mogu zaštititi zahtjevi zbog kasnih posljedica i šta učiniti kada prijeti zastarjelost.
Rokovi: tri godine i trideset godina (§ 1489 ABGB)
Zastarjelost zahtjeva za naknadu štete uređuje § 1489 ABGB. Važe dva roka istovremeno:
- Tri godine od saznanja – kratki rok počinje teći čim oštećeni sazna i za štetu i za osobu štetnika. Moraju biti ispunjena oba uvjeta.
- Trideset godina od događaja – bez obzira na bilo kakvo saznanje, zahtjev apsolutno zastarijeva 30 godina nakon štetnog događaja, dakle nakon pogrešnog liječenja. Ova apsolutna granica štiti od toga da se tužbe podnose i nakon veoma dugog vremena.
U praksi je gotovo uvijek presudan kratki rok od tri godine. On ističe brže nego što mnogi očekuju – i zahtijeva od oštećenog da djeluje bez odlaganja čim postane vidljivo da možda postoji greška u liječenju.
Kada počinje „saznanje“ – najvažnije i najteže pitanje
Rok od tri godine ne počinje već onda kada je nešto pošlo po zlu ili kada se pojave tegobe. On počinje tek kada oštećeni poznaje činjenično stanje toliko da bi mogao podnijeti tužbu s izgledima za uspjeh. Za to je potrebno saznanje za štetu, za štetnika i za uzročnu vezu – dakle za to da je šteta posljedica greške u liječenju.
Upravo kod odgovornosti ljekara ovo pitanje je osjetljivo. Neželjen tok nakon operacije ne mora biti očigledna posljedica greške – može biti i posljedica ostvarenog rizika liječenja. Često tek medicinsko vještačenje ili drugo stručno mišljenje pokazuje da je liječenje zaista bilo pogrešno. Zato prema sudskoj praksi rok u takvim slučajevima često počinje tek kada je pacijent stvarno saznao za grešku u liječenju i njenu uzročnu vezu sa štetom ili kada je to mogao saznati razumnim raspitivanjem – a ne već pri prvoj sumnji.
Važno: ko ima naznake da je napravljena greška, ne smije čekati neograničeno. Sudska praksa zahtijeva da se oštećeni raspita u razumnim okvirima. Ako i pored konkretnih sumnji ostane pasivan, rok može početi teći i bez konačne sigurnosti. Budući da početak roka u konkretnom slučaju može biti veoma sporan, ne treba ga procjenjivati na svoju ruku, nego ga treba razjasniti s advokatom.
Zaštita zahtjeva zbog kasnih posljedica: tužba za utvrđenje prema § 228 ZPO
Poseban problem su kasne posljedice. Neke štete pokazuju se tek godinama nakon liječenja ili se danas još ne mogu izraziti u novcu – na primjer oštećenje koje se pogoršava ili trajna šteta koja postaje vidljiva tek kasnije. Kada bi se čekalo da se vidi konačan razvoj štete, prijetila bi zastarjelost.
Tu pomaže tužba za utvrđenje prema § 228 ZPO. Njome se još u roku koji teče može sudski utvrditi da ljekar odnosno bolnica odgovara za buduću štetu koja se danas još ne može izraziti u novcu, a koja je posljedica greške u liječenju. To ima dvostruki učinak: zahtjev za buduću štetu ostaje otvoren u pogledu visine, a zastarjelost se prekida – od pravosnažnosti presude kojom se utvrđuje odgovornost (kada protiv nje više nije moguć redovni pravni lijek) za utvrđene zahtjeve u načelu teče novi, dugi rok. Tako ne mora već danas biti izračunat svaki euro, a budući zahtjevi ipak ne propadaju zbog proteka vremena. Upravo kod teških ili nerazjašnjenih slučajeva tužba za utvrđenje je zato ključno sredstvo.
Zašto ne treba čekati
Čak i kada rok još nije istekao, mnogo toga govori protiv čekanja. S vremenom se stanje dokaza u pravilu pogoršava:
- Sjećanja blijede. Razgovori o rizicima i obavještavanju pacijenta nakon više godina teško se mogu rekonstruirati.
- Dokumentacija postaje nepotpuna. Medicinski nalazi, zapisi i svjedoci lakše su dostupni rano nego kasno.
- Početak roka postaje nejasan. Što se duže čeka, to je veća vjerovatnoća spora o tome od kada je postojalo „saznanje“ – a taj rizik izbjegavate ako rano djelujete.
Budući da je kod odgovornosti ljekara teret dokazivanja u pravilu na pacijentu i da se postupak zasniva na medicinskom vještačenju, tj. nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke, rano pribavljanje i čuvanje kompletne medicinske dokumentacije jedan je od najvažnijih koraka.
Šta učiniti kada prijeti zastarjelost
Ako se kraj roka približava, a konačno razjašnjenje još nije moguće, postoje načini da se zahtjev zaštiti, umjesto da zastari:
- Odricanje od prigovora zastarjelosti / privremeni sporazum o čekanju: S osiguranjem od profesionalne odgovornosti ljekara ili bolnice ili s nosiocem bolnice (pravnim subjektom koji vodi bolnicu) može se dogovoriti vremenski ograničeno odricanje od prigovora zastarjelosti, kako bi se dobilo vrijeme za provjeru.
- Pravovremeno podnošenje tužbe ili tužbe za utvrđenje: Podnošenje tužbe prekida zastarjelost. Kod štete koja se još ne može izraziti u novcu podnosi se tužba za utvrđenje prema § 228 ZPO.
- Brza procjena advokata: Nekoliko sedmica može biti presudno. Rana provjera pokazuje koja radnja sprječava zastarjelost.
Kako Vam pomaže kancelarija Teamanwälte
Prvo provjeravamo vremenski kritično pitanje: kada je rok počeo teći i koliko je vremena preostalo? Tražimo medicinsku dokumentaciju, realno procjenjujemo početak roka, kada rok uskoro ističe, štitimo zahtjeve – na primjer tužbom za utvrđenje ili odricanjem od prigovora zastarjelosti – i iskreno Vam kažemo kada neki korak ima male izglede za uspjeh. Ako je rok možda već istekao, i to Vam kažemo jednako jasno.
Teamanwälte – Mag. Johannes Bügler · Baumgartenstraße 82, 1140 Beč · Tel. +43 1 419 13 18 · office@teamanwaelte.at. Dogovorite prvi razgovor – kod pitanja zastarjelosti važna je svaka sedmica.
Srodne teme: postoji li zaista greška u liječenju, koji zahtjevi za naknadu štete postoje i u kojoj visini – i pregled teme „Odgovornost ljekara i greške u liječenju“.
Napomena: Ovaj tekst služi za opće informiranje i ne predstavlja pravni savjet u konkretnom slučaju. Početak i istek roka zastarjelosti zavise od konkretnih okolnosti i u konkretnom slučaju mogu biti sporni; za ocjenu je potrebno provjeriti medicinsku dokumentaciju i, po potrebi, medicinsko vještačenje. Određeni ishod postupka ne može se garantirati. Kada prijeti zastarjelost, treba odmah zatražiti savjet advokata.
