Baumgartenstraße 82, 1140 Beč · pon.–čet. 08:30–17:30 · pet. 08:30–14:00office@teamanwaelte.at
Početna › Odgovornost ljekara i greške u liječenju › Propust u obavještavanju pacijenta
Odgovornost ljekara i greške u liječenju

Propust u obavještavanju pacijenta – kada je obavještavanje izostalo

Posljednje ažuriranje: 7. 2026.

U kojim slučajevima propust ljekara da dovoljno obavijesti pacijenta daje osnov za zahtjeve – čak i bez ikakve greške u liječenju. Mirno objašnjeno, iskreno procijenjeno i bez obećanja uspjeha.

Ukratko

Svaki zahvat u tjelesni integritet bez valjanog pristanka je protivpravan – a pristanak je valjan samo ako je pacijent prije toga dovoljno obaviješten. Ako pacijent nije dovoljno obaviješten, ljekar može odgovarati čak i ako je liječenje bilo lege artis i bez greške. Pacijent mora biti obaviješten o vrsti i dometu zahvata, tipičnim rizicima i alternativama; što je zahvat manje hitan, obavještavanje mora biti detaljnije. Teret dokazivanja ovdje je na ljekaru: on mora dokazati da je pacijenta pravilno obavijestio (i eventualni hipotetski pristanak, tj. da bi pacijent pristao na zahvat čak i da je bio pravilno obaviješten). Zato je propust u obavještavanju pacijenta često pouzdaniji put kada je grešku u liječenju teško dokazati.

Operacija je s medicinske strane protekla besprijekorno, zahvat je obavljen po svim pravilima medicinske struke – a ipak ostaje šteta, jer se ostvario rizik o kojem prije toga nikad nije bilo riječi. Upravo tu dolazi do izražaja poseban, često zanemaren osnov odgovornosti: propust u obavještavanju pacijenta. To je najčešća situacija u kojoj ljekar odgovara i bez ikakve greške u liječenju. Ova stranica mirno i bez stručnog žargona objašnjava kada nedovoljno obavještavanje pacijenta daje osnov za zahtjeve i na šta u Beču treba obratiti pažnju.

Zašto je obavještavanje pacijenta pravno važno

Svaki zahvat u tjelesni integritet čovjeka sam je po sebi protivpravan – čak i onaj koji je medicinski opravdan. Zakonit postaje tek uz valjan pristanak pacijentice ili pacijenta. A taj pristanak je valjan samo ako je pacijent prije toga dovoljno obaviješten. Ko ne zna na šta pristaje, ne može dati valjan pristanak.

Ako pacijent nije pravilno obaviješten, pristanak nije valjan i zahvat ostaje protivpravan – čak i ako je s medicinske strane sve bilo ispravno. Suština, dakle, nije greška ljekara u samom radu, nego povrijeđeno pravo pacijenta na samoodređenje: oduzeta mu je odluka o vlastitom tijelu.

Odgovornost i bez greške u liječenju

To je presudna tačka, koja mnoge iznenađuje: odgovornost može postojati iako je liječenje bilo lege artis i bez greške. Ako se ostvario tipičan rizik povezan sa zahvatom, a pacijent o njemu nije bio obaviješten, ljekar odnosno bolnica odgovara – i to upravo za posljedice tog prešućenog rizika.

Primjer: operacija je izvedena besprijekorno, ali je ostalo oštećenje živca, poznato kao rijetka, tipična komplikacija. Ako pacijent nije bio obaviješten o tom riziku, nije mogao uzeti tu posljedicu u obzir pri svojoj odluci – možda bi odbio zahvat ili izabrao neku alternativu. Upravo zato je propust u obavještavanju pacijenta često pouzdaniji put kada je grešku u liječenju u užem smislu teško dokazati.

Koliko detaljno pacijent mora biti obaviješten?

Obavještavanje nije potpisani obrazac, nego razumljiv razgovor. Što je zahvat manje hitan i što su moguće posljedice teže, to obavještavanje mora biti detaljnije. Pacijent posebno mora biti obaviješten o:

  • vrsti i dometu zahvata, kao i o njegovim izgledima za uspjeh,
  • tipičnim rizicima – i o rijetkim, ako su karakteristični za zahvat i ozbiljni,
  • alternativnim načinima liječenja, s izgledima i rizicima svakog od njih,
  • hitnosti zahvata: kod zahvata koji nije medicinski nužan (npr. estetske operacije) pacijent mora biti obaviješten gotovo potpuno; kod hitnog zahvata koji spašava život zahtjevi u pogledu obavještavanja mogu biti manji.

Predočeni standardni obrazac ne zamjenjuje razgovor. On može biti indicija, ali sam po sebi još ne dokazuje da je pacijent dovoljno obaviješten s obzirom na svoj konkretan slučaj.

Teret dokazivanja: ljekar mora dokazati da je pacijenta obavijestio

Ovdje je teret dokazivanja raspoređen drugačije nego kod greške u liječenju. Dok grešku u liječenju u pravilu mora dokazati pacijent, kod obavještavanja važi suprotno: ljekar mora dokazati da je pacijenta pravilno obavijestio – i to kako kod ugovorne, tako i kod vanugovorne odgovornosti. Ako to ne može dokazati, nejasnoća ide na njegovu štetu. Pažljivo dokumentiranje razgovora u kojem ljekar obavještava pacijenta zato je u interesu ljekara odnosno bolnice; ako takve dokumentacije nema, to ide u korist pacijenta.

Hipotetski pristanak

Ljekar odnosno bolnica ima na raspolaganju još jedan prigovor: može tvrditi da bi pacijent pristao na zahvat čak i da je bio potpuno obaviješten (tzv. hipotetski pristanak). Ali i tu je teret dokazivanja obrnut: taj prigovor mora dokazati ljekar. Pacijent mora samo učiniti uvjerljivim da bi uz pravilno obavještavanje bio u ozbiljnoj dilemi hoće li pristati na zahvat – dakle da bi možda odlučio drugačije.

Šta pacijenti mogu učiniti

  • Zatražite dokumentaciju: zahtijevajte kompletnu medicinsku dokumentaciju, uključujući obrasce za obavještenje i pristanak. Imate pravo na uvid i kopiju.
  • Zabilježite šta pamtite: što prije zapišite šta je rečeno u razgovoru u kojem Vas je ljekar obavještavao, ko je bio prisutan i koliko je vremena ostalo do zahvata.
  • Pazite na rokove: zahtjevi za naknadu štete u pravilu zastarijevaju za tri godine od saznanja o šteti i štetniku. Ko oklijeva, riskira gubitak zahtjeva.
  • Potražite savjet na vrijeme: rana pravna procjena pokazuje dolazi li u obzir propust u obavještavanju pacijenta i koji koraci imaju smisla.

Troškovi i trajanje – iskrena procjena

Sporovi zbog propusta u obavještavanju imaju prednost kod dokazivanja, jer je teret na ljekaru, ali ni oni se ne dobijaju sami od sebe. Je li obavještavanje bilo dovoljno i je li se ostvario upravo rizik o kojem je pacijent morao biti obaviješten, često zavisi od medicinskog vještačenja, tj. od nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke. Takvi postupci stvaraju troškove i mogu dugo trajati; ko izgubi spor u glavnoj stvari, u pravilu snosi i troškove suprotne strane. Ako imate osiguranje pravne zaštite, ono može preuzeti troškove – to provjeravamo na početku. Određeni ishod postupka ne može se garantirati; na početku stoji trezvena procjena, a ne obećanje.

Iz naše prakse

Slučaj iz naše prakse u medijima

Koliko obavještavanje prije liječenja može biti sporno, pokazuje slučaj o kojem su pisale dnevne novine „Heute“:

Heute · 27. 12. 2023.

„Prema riječima ljekara žena je bila ‚bez raka‘, 6 mjeseci kasnije je umrla“

Nakon operacije smatralo se da je 31-godišnja Bečanka s agresivnim rakom dojke „bez raka“. Umrla je otprilike šest mjeseci kasnije. Porodica bolnici, između ostalog, prigovara da mladu ženu nije dovoljno obavijestila o rizicima učešća u studiji; bolnica naglašava da je pacijentica bila detaljno obaviještena i da je to potpisala. Kancelarija Teamanwälte zastupa majku preminule i potražuje 17.000 eura naknade za duševne bolove zbog smrti bliske osobe.

Pročitajte izvještaj na heute.at →
Pogledajte svih 80 medijskih izvještaja →

Kako Vam pomaže kancelarija Teamanwälte

Slušamo Vas, tražimo medicinsku dokumentaciju i dokumentaciju o obavještavanju i provjeravamo je li obavještavanje bilo dovoljno i je li se ostvario rizik o kojem je pacijent morao biti obaviješten. Pazimo da rokovi zastarjelosti ne isteknu i zastupamo Vas prema bolnici i osiguravajućem društvu – vansudski i pred sudom. Ako je vansudski put bolji, to Vam kažemo jednako jasno kao i kada su izgledi za uspjeh slabi.

Teamanwälte – Mag. Johannes Bügler · Baumgartenstraße 82, 1140 Beč · Tel. +43 1 419 13 18 · office@teamanwaelte.at. Dogovorite prvi razgovor o svom slučaju.

Više o cijeloj temi naći ćete na stranici „Odgovornost ljekara i greške u liječenju (pregled)“ · srodne teme: „Greška u liječenju“ · „Naknada za bolove“.

Napomena: Ovaj tekst služi za opće informiranje i ne predstavlja pravni savjet u konkretnom slučaju. Procjena konkretnog slučaja propusta u obavještavanju zavisi od okolnosti, od dokumentacije razgovora u kojem je ljekar obavještavao pacijenta i, po potrebi, od medicinskog vještačenja. Određeni ishod postupka ne može se garantirati.

Kontakt

Razgovarajmo o Vašem slučaju

Opišite nam svoj slučaj – bez obaveze i povjerljivo. S Vama razgovaramo ravnopravno. Javit ćemo Vam se u kratkom roku s prvom procjenom.

Telefon
+43 1 419 13 18pon.–čet. 08:30–17:30 · pet. 08:30–14:00
E-mail
office@teamanwaelte.atOdgovor obično u roku od jednog radnog dana
Kancelarija
Teamanwälte · Mag. Johannes BüglerBaumgartenstraße 82, 1140 Beč
Savjetovanje
Njemački · engleski · slovački · poljski · bosanski · hrvatski · srpskiLično savjetovanje na sedam jezika

Zatražite prvi razgovor

Svi podaci ostaju povjerljivi. Polja označena zvjezdicom (*) obavezna su.

Imate li osiguranje pravne zaštite? *
Česta pitanja

Kratki odgovori

Da. Nedovoljno obavještavanje čini pristanak nevaljanim, a zahvat protivpravnim. Odgovornost je moguća i kada je s medicinske strane sve bilo lege artis – na primjer ako se ostvario tipičan rizik o kojem pacijent nije bio obaviješten.
Ljekar. Za razliku od greške u liječenju, ovdje ljekar odnosno bolnica mora dokazati da je pacijent pravilno obaviješten – kako kod ugovorne, tako i kod vanugovorne odgovornosti. Ako to ne može dokazati, nejasnoća ide na štetu ljekara odnosno bolnice.
O vrsti i dometu zahvata, njegovim izgledima za uspjeh, tipičnim rizicima i alternativnim načinima liječenja. Što je zahvat manje hitan i što su moguće posljedice teže, to obavještavanje mora biti detaljnije.
Sam po sebi nije. Obrazac može biti indicija, ali ne zamjenjuje razumljiv razgovor u kojem ljekar obavještava pacijenta s obzirom na njegov konkretan slučaj. Presudno je to je li pacijent zaista bio dovoljno obaviješten.
Ljekar može prigovoriti da bi pacijent pristao na zahvat čak i da je bio potpuno obaviješten. Taj prigovor mora dokazati. Pacijent mora samo učiniti uvjerljivim da bi uz pravilno obavještavanje bio u ozbiljnoj dilemi hoće li pristati na zahvat.
U pravilu tri godine od saznanja o šteti i štetniku, a apsolutno 30 godina od štetnog događaja. Rok brzo prolazi – rana provjera štiti Vaše zahtjeve.
Često da. Budući da ljekar mora dokazati da je pacijenta obavijestio, propust u obavještavanju pacijenta često je pouzdaniji put kada se sama greška u liječenju ne može jasno dokazati. Ozbiljnu procjenu daje tek pregled dokumentacije.